ukrasna maslina

Maslina, znanstveno poznata kao Olea europaea, prekrasno je zimzeleno voćno stablo iz porodice maslinovki (Oleaceae), porijeklom iz mediteranskog bazena, poznato po svojoj velikoj dugovječnosti i otpornosti na sušu. Ima debelo i uvijeno deblo sa sivkastom korom i širokom krošnjom, može doseći visinu od 2 do 10 metara i širinu od 2 do 4 metra. Njeni listovi obično su izduženi i tamnozeleni ili zeleno-modri na licu te srebrnkasti na naličju. Rađa plod masline ili uljike, iz kojih se dobiva ulje, koje je temeljni stup i mediteranske gastronomije i kulture, simbolizirajući mir i mudrost.

Maslina je prekrasan i poseban primjerak skulpturalnog izgleda, vrlo prikladan za proizvodnju maslina odnosno uljika, a potom i ulja, za oblikovanje mediteranskih vrtova, krajobrazno uređenje, dekoraciju terasa i rondela. Njen dug životni vijek, stogodišnji izgled te deblo s brojnim granama čine je idealnom za oblikovanje u razne forme radi ukrašavanja zelenih površina i davanja upadljivog rustikalnog i dekorativnog izgleda kao središnjeg elementa, pa čak i za dvorišta, područja oko bazena ili kao žarišnu točku.

Maslina se prilagođava mediteranskoj klimi, kojoj je obilježje suho i vruće ljeto te blage zime; ali treba provesti određeni broj hladnih sati s temperaturama ispod 7°C ili 12°C, ovisno o sorti, tijekom zime da bi pravilno procvjetala. Zahtijeva prosječnu godišnju temperaturu od 15°C do 20°C. Podnosi maksimalne temperature do 40°C ljeti, međutim, od 35°C stablo obično zaustavlja svoju vegetativnu aktivnost zbog toplinskog stresa. 

Može se saditi na punom dnevnom suncu u bilo kojoj vrsti tla, na velikoj udaljenosti, udaljena od cijevi i temelja budući da maslina ima razgranat korijenski sustav. Obično se sadi krajem zime i početkom proljeća, vodeći računa da teren ili zona sadnje ima izvrsnu sposobnost dreniranja vode, kako bi se izbjeglo zadržavanje vode i truljenje korijena.

Ako je maslina tek zasađena u tlo, potrebno ju je obilno zalijevati i pustiti da se zemlja osuši između zalijevanja. Ako se sadi u posudu, treba zalijevati redovito i umjereno 1 ili 2 puta tjedno ljeti, a svakih 10–15 dana zimi, pazeći da se voda nikada ne zadržava u tanjuriću. Potreban joj je organski gnoj ili humus od glista oko debla jednom godišnje kako bi se održala vitalnost stabla i potaknula proizvodnja maslina, po mogućnosti u veljači ili ožujku. Važno je obaviti rezidbu krajem zime ili početkom proljeća uklanjajući izboje i grane koje izrastaju iz debla. I naposljetku, važno je biti na oprezu zbog mogućih štetnika masline kao što su maslinova muha ili štitaste uši, ili mrlja na listovima, među ostalim.